Točka pokrića (ili BEP = Breake even point)  je ona razina poslovnih aktivnosti, odnosno iznos prihoda od prodaje, kod kojeg je poslovanje poduzeća na nuli (bez dobiti ili gubitka). Ona nam govori o pragu rentabilnosti proizvodnje i prodaje određenog poduzeća, ukazujući na potreban obujam proizvodnje i prodaje u kojem se u poslovnoj godini prihodi od prodanih proizvoda izjednačavaju sa troškovima njihove proizvodnje. Može biti izražena financijski (novčano) ili količinski (u jedinici mjere proizvoda: kom, kg, hl i slično). Možemo je računati kao točku pokrića koja se odnosi na cjelokupno poslovanje (ukupan proizvodni mix), ali i kao točku pokrića za određeni segment poslovanja (kategoriju proizvoda) ili za određeni proizvod (postojeći ili planirani novi). Jednom kada smo je utvrdili, onda nužno znamo i minimalni plan prodaje koji trebamo ostvariti kako bi nam prihodi bili izjednačeni s troškovima.

Točka pokrića jedan je od najkorištenijih i najvažnijih kontrolerskih alata. Njen izračun važan je za poduzetnike u svakodnevnom poslovanju kao i u donošenju različitih odluka, primjerice odluke o prihvaćanju ili odbacivanju proizvodnje novog proizvoda, planiranju situacija vezanih uz mogućnost pada prihoda od prodaje, tržišno uvjetovano sniženje prodajne cijene proizvoda (ili sniženje zbog različitih akcijskih prodaja), pogoršanje uvjeta nabave (rokova plaćanja, minimalnih količina i samih nabavnih cijena sirovina i repromaterijala) i svih drugih situacija koje utječu na troškove i profitabilnost.

Točka pokrića ne mora biti uvijek na istoj razini kako je prvotno izračunata. Sve tehničke i druge promjene koje direktno utječu na bilo koji faktor kod njenog izračuna, upućuju na kontrolu prvotnog izračuna i prema potrebi utvrđivanje nove točke pokrića. Primjeri takvih promjena mogu biti novo postrojenje s drugačijim perfomansama (kapacitetom, potrošnjom energenata i sl.), promjena lokacije proizvodnje (drugačiji troškovi dopreme sirovina i/ili promjena razine općih troškova proizvodnje kao primjerice troškovi energenata proizvodne hale ili drugi dodatni troškovi).