Kontroling u turizmu 4 – ključni pokazatelji po USALI metodi
Kao što sam najavila u prethodnom članku, u ovom četvrtom dijelu donosimo pregled ključnih pokazatelja poslovanja po USALI metodi.
Čemu nam služe pokazatelji, zašto ih koristimo ?
Financijski izvještaju puni su različitih podataka i često nam treba vremena da ih proučimo, protumačimo i donesemo ispravnu odluku na temelju njih. Ključni pokazatelji nam na jednostavan i čitljiv način, daju potrebne informacije, koje je teško uočiti proučavajući izvještaje i to na način da stavljaju o određeni odnos (omjer) dva ili više podataka. Izuzetno su nam bitni za dobivanje stvarne slike ukupnog poslovanja ili samo jednog njegovog segmenta (odjela). Daju nam stvarni odnos ostvarenog rezultata i uloženih sredstava. Istodobno omogućavaju usporedbu s primjerice prosjekom naše djelatnosti, rezultatima naše konkurencije, rezultatima prošlog obračunskog perioda i našim planom i budžetom.
Najčešće korišteni pokazatelji su likvidnost, aktivnost, zaduženost, profitabilnost i rentabilnost poslovanja i operacija. Pa krenimo redom.
Pokazatelji likvidnosti:
a) Tekuća likvidnost omjer je kratkoročne imovine i kratkoročnih obaveza. Našu kratkoročnu imovinu čine naša potraživanja, zalihe, aktivna vremenska razgraničenja i novac u banci/blagajni. Kratkoročne obaveze čine naše obaveze prema dobavljačima robe, sirovina, energenata i slično s rokom dospijeća manjim od godine dana. Ovaj koeficijent mjeri sposobnost podmirivanja naših tratkoročnih obveza. Uobičajena vrijednost u ovom segmentu kreće mu se oko 1,5. Zalihe mogu značajno utjecati na njegovu visinu i zbog toga ih je potrebno držati na optimalnoj razini.
b) Ubrzana likvidnost dobije se omjerom kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza uz izuzimanje zaliha i aktivnih vremenskih razgraničenja iz kratkotrajne imovine. Vrijednost bi mu se trebala kretati oko broja 1.
c) Koeficijent obrtaja potraživanja omjer je ukupnih prihoda i prosječnog iznosa potraživanja. Važan je iz razloga procjene vremenskog perioda u kojem će naša potraživanja biti naplaćena. To je vrijeme naravno ovisno o obimu i uvjetima prodaje kapaciteta i aranžmana poslovnog subjekta kao i o efikasnosti naplate. Prosjek kretanja u ovom segmentu mu je od 10 do 30.
d) Prosječan broj dana naplate potraživanja omjer je broja dana u godini (365) i koeficijenta obrtaja potraživanja. Dakle što je veći koeficijent obrtaja potraživanja, znači da su nam dani naplate potraživanja kraći.
Pokazatelji aktivnosti:
a) Koeficijent obrtaja zaliha omjer je nabavne vrijednosti utrošenih zaliha i prosječnog stanja zaliha. On nam govori koliko se puta okrenu zalihe u toku nekog razdoblja. Što je veći to je poslovanje bolje i znači da nemamo zastarjelih zaliha (robe, materijala, namirnica, pića…). Dobro ga je računati posebno za zalihe pića, a posebno za zalihe namirnica za prehranu ukoliko pružamo obje usluge.
b) Koeficijent obrtaja imovine omjer je ukupnog prihoda i prosječne vrijednosti stalne imovine. Govori nam koliko prihoda je ostvareno po jedinici naše angažirane imovine. Kretati se može od 0,5 pa do 2. Viši koeficijent znači efikasnije korištenje imovine, ali u isto vrijeme može i ukazivati na korištenje zastarjele imovine koja je već potpuno ili većim dijelom amortizirana. Iz tog razloga treba imati detaljan uvid u stanje imovine i pravovremeno ulagati u nju jer upravo zastarjela imovina zna biti česti uzrok problema u poslovanju (npr. povećani troškovi održavanja, česti kvarovi i/ili neadekvatan rad).
Pokazatelji zaduženosti :
Oni nam govore o sposobnosti naše tvrtke da ispuni svoje dugoročne obveze.
a) Pokazatelj solventnosti je omjer ukupne imovine i naših ukupnih obveza. Preporučena vrijednost je 2, odnosno da je vrijednost ukupne imovine dva puta veća od ukupnih obveza.
b) Koeficijent zaduženosti omjer je ukupnih obveza i ukupnog vlasničkog kapitala. Iz njega je vidljivo koliko po svakoj novčanoj jedinici vlastitog kapitala poduzeće duguje kreditorima (bankama, fin. Institucijama). Što je koeficijent veći, poslovni subjekt ima veći kreditni rizik i ovo je važan podatak o kojem treba voditi računa kako se ne bi iznenadili odbijanjem traženog kreditiranja.
c) Koeficijent pokrića kamata omjer je zbroja neto dobiti prije oporezivanja i troškova kamata kroz troškove kamata. Ovo je također jedan od pokazatelja koji gledaju kreditne institucije i siguran pokazatelj za njih je najmanje 3.
Pokazatelji rentabilnosti i profitabilnosti:
a) Profitna marža je omjer naše neto dobiti i ukupnog prihoda poslovanja.
b) Pokazatelj rentabilnosti vlastitog kapitala omjer je neto dobitka i prosječnog iznosa vlastitog kapitala i govori nam o iznosu dobiti na uloženu jedinicu kapitala. Za vlasnike zadovoljavajući pokazatelj je onaj koji je veći od od iznosa kamata koji bi dobio da je istu vrijednost uložio u banku.
c) Rentabilnost imovine omjer je neto dobiti i iznosa prosječne ukupne imovine. Mjeri koliko smo zaradili na svaku jedinicu angažirane imovine. Također se često koristi u procjeni kod dobivanja kredita.
Pokazatelji operativnog poslovanja (operating ratios):
Oni stavljaju u odnos učinjene troškove s prihodima zbog kojih su nastali. Izuzetno su korisni kod usporedbe onoga što smo ostvarili s onim što smo isplanirali.
a) Prosječan prihod po zauzetoj smještajnoj jedinici omjer je prihoda od smještaja i broja prodanih smještajnih jedinica. Iz njega doznajemo kolika nam je prosječna cijena smještajne jedinice. Smještajna jedinica može biti soba, studio apartman, apartman, mobilna kućica, parcela u kampu i sl.
b) Prosječan prihod po obroku omjer je prihoda od prehrane i broja prodanih obroka, a daje nam prosječno naplaćenu cijenu po obroku
c) Udio troškova prehrane u prihodu prehrane omjer je nabavnog iznosa utrošenog za prehranu i prihoda od prehrane. Ovo je vrlo je važan pokazatelj u kontroli ostvarenih troškova tog segmenta poslovanja. Što je udio manji profitabilnost sektora bit će bolja.
d) Udio troškova rada u ostvarenom prihodu omjer je troškova rada i ostvarenih prihoda. Ovo je također izuzetno važan pokazatelj jer trošak rada je najveći trošak za većinu turističkih poduzeća (poglavito hotelskih). Udio ovih troškova rada dobro je računati na nivou cijelog poduzeća, ali i za svaki centar odgovornosti (odjel i/ili poslovni objekt ako ih tvrtka ima više).
Dopunski izvještaji bilance i račun dobiti i gubitka sukladno USALI metodi prilagođeni su svojim stavkama ovakvom načinu izvještavanja. Dinamika izvještavanja po ovoj metodi je dnevna, tjedna, mjesečna i godišnja.
U sljedećem nastavku pročitajte o sadržaju direktnih troškova po USALI metodi izvještavanja i sadržaju pojedinih izvještaja.